Američki „The Wall Street Journal“ piše da se kupovna moć praktično u svim evropskim zemljama smanjuje iz meseca u mesec. Francuzi jedu manje delikatesa, a uz to piju manje crnog vina, Španci štede na maslinovom ulju, Finci pale saune u vetrovitim danima kada je struja jeftinija.
U Nemačkoj je potrošnja mesa i mleka pala na najniži nivo u poslednje tri decenije, a tržište organske hrane, koje je donedavno bilo u meteorskom usponu, sada je u jednakom meteorskom padu.
U Italiji se sazivaju krizni sastanci zbog cena testenina koje su porasle duplo više od prosečnog rasta cena. U različitim zemljama ima na stotine sličnih primera, a zbog pada potrošnje Evropa je početkom godine zapala u recesiju.
Sadašnje stanje u kome se Evropa nalazi nije se desilo preko noći. Njeno stanovništvo je sve starije, a pored toga, Evropljani preferiraju sve više slobodnog vremena i kraću radnu nedelju, što je godinama usporavalo privredni rast i smanjilo produktivnost. Zatim je usledila već poznata pandemija kovid 19 i rat u Ukrajini, koji je rezultirao prekidom globalnih lanaca snabdevanja i naglim porastom cena energije i hrane.
Reakcije vlada širom kontinenta samo su pogoršale problem, jer su se, da bi sačuvali radna mesta, vlasti se uglavnom opredelile za model subvencija koje su usmerili prema poslodavcima, što je građane – potrošače – dovelo u nezavidan položaj kada su cene u prodavnicama skočile. Za razliku od Evropljana, Amerikanci su imali višestruku korist od jeftine energije i paketa pomoći koje je njihova vlada usmerila uglavnom prema građanima umesto prema poslodavcima kako bi ih podstakla da troše.
Evropa inače ima moćnu izvoznu industriju, a u prošlosti su se stanovnici mogli osloniti na nju. Međutim, Kina, koja predstavlja ključno evropsko tržište, takođe je u ekonomskim problemima, koji se potom prelivaju na Evropu. Visoki troškovi energije i ogromna inflacija kakva nije viđena od 1970-ih smanjuju konkurentnost evropskih proizvođača na međunarodnim tržištima i narušavaju nekada harmonične radne odnose na kontinentu. Sa usporavanjem globalne trgovine, zavisnost Evrope od izvoza – koji čini oko 50% BDP-a evrozone u poređenju sa 10% u Sjedinjenim Državama – postaje slabost.
Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), potrošnja u 20 zemalja članica evrozone smanjena je za oko 1 odsto od kraja 2019. godine. S druge strane, u SAD je u istom periodu porasla za skoro 9%. Evropska unija sada čini oko 18% ukupne svetske potrošnje, a SAD oko 28%. Pre petnaest godina, EU i SAD su činile oko četvrtine ukupne svetske potrošnje.